top of page
Kada i zašto vaditi zube?

20. Avgust 2013 - Nenad S.

Vadjenje zuba ili ekstrakcija, predstavlja nužnu intervenciju, kojom se iz zubnog niza uklanja bolestan zub koji izaziva ili zadržava lokalne, regionalne ili opšte patološke procese, i koji ne može biti izlečen konzervativnim, minimalno invazivnim pristupom.

 

Kao rezultat ekstrakcije, ostaje otvorena rana čije prisustvo nalaže stomatologu dobro utvrđene tehnike i etape kojima će osigurati njenu evoluciju bez komplikacija, i normalno zarastanje.

 

Opšte promene koje se javljaju nakon vađenja zuba, opisane su još i kao pravi traumatski šok, i čine ih:

  • porast telesne remperature (od 0,8 do 1,5 stepeni)

  • leukocitoza - porast broja leukocita, belih krvnih zrnaca, na više od duplo

  • brzina sedimentacije eritrocita (SE) se povećava za 2-4 mm/h

  • kardiovaskularne promene (puls i pritisak rastu)

 

Indikacije za vađenje zuba

Kao što smo napomenuli, samo neizbežne slučajeve treba tretirati ekstrakcijom. Uvek je bolje pokušati sačuvati zub, i postoji mnoštvo načina za to. Pogledajte najčešće slučajeve u kojima se preporučuje vađenje zuba:

 

Mlečni zubi

  • zubi sa završenom resorbcijom korenova i povećanom mobilnošću

  • u slučaju karijesa ili gangrene zuba, koji uzrokuju ili zadržavaju infekcije

  • mlečni zubi prisutni u zubnom nizu nakon normalnog perioda za nicanje stalnih zuba, presdtavljajući prepreku za nicanje istih. Izuzetak čine slučajevi u kojima se nije formirala klica stalnog zuba, kad se teži očuvanju melčnog zuba što duži vremenski period.

 

Stalni zubi

Glavne preporuke za vađenje stalnih zuba odnose se na povrede zuba i vilica, komplikacije karijesa i marginalne parodontopatije. Ove indikacije nisu apsolutne, u različitim situacijama ovi problemi mogu se rešiti konzervativnim metodama.

Ekstrakciji se ovde pristupa u sledecim slučajevima:

 

  • zubi sa velikim gubitnkom krunice, korena, bez mogucnosti saniraranja stanja protetskom nadoknadom

  • gangrena zuba koja ne može biti izlečena endodontski i/ili hirurški, ili je ovakvo lečenje neuspesno

  • zubi koji proizvode gnojne procese u vilici

  • zubi koji zadržavaju sinusne ili ganglionarne infekcije

  • zubi sa periapikalnim ili parodontalnim lezijama koje se manifestaciju na daljinu

  • u slučaju hroničnih parodontalnih procesa, dubokih džepova, resorbcije kosti i povećanje mobilnosti zuba koje ne mogu da se leče drugačije

  • polomljeni neupotrebljivi zubi ili zubi u liniji preloma vilice

  • u slučaju malog broja prisutnih zuba, koji tako smetaju izradi proteza

  • malpozicija zuba koja uzrokuje povrede mekih tkiva usne duplje

  • prekobrojni zubi

 

Ovome treba dodati i blizinu stomatologa (zarad čestih poseta na kojima se zub leči), želju, motivaciju i saradnju pacijenta, i svakako finansijski aspekt procedura.

 

 

Mnogo ljudi danas razmišlja da ako zub boli, on treba i da se vadi. To je svakako brže i, možda, jeftinije rešenje, ali pre nego što odlučite da zub izvadite, razgovarajte sa stomatologom o svim ostalim mogućim rešenjima. 

 

Jer upamtite, nema ničeg boljeg od svojih zuba, makar oni bili malo zući, nakrivljeni ili lečeni!

I to je nešto što svi shvate, ali tek onda kada ostanu bez njih i kada im je potrebna proteza.

 

Sledeći tekst biće posvećen tome kako u stvari rana zarasta i šta treba raditi nakon vađenja zuba da bi ona pravilno i brzo zarasla.

Kod stomatologa
  • w-facebook
  • w-youtube
  • w-tbird
  • w-googleplus

2013 KOD STOMATOLOGA. Sva prava zadržana.

​Krećemo iz Bora

v 2.1

 

bottom of page